Naši mladi su prošli vikend sudjelovali u Planinarskom križnom putu s još petstotinjak župljana Zagrebačke nadbiskupije. PKP, organiziran u suradnji Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije te Planinarske bratovštine sv. Bernarda, održan je u subotu, 2. travnja na trasi od Kašine do Gornje stubice pod geslom „Bog vas neće pustiti da budete kušani preko svojih sila“ (1 Kor 10, 13). Radosno mnoštvo pokriveno snijegom nije posustalo sve do cilja, a kako je bilo našim mladima i jesu li bili kušani preko svojih sila, pročitajte u nastavku u kojem prenosimo dojmove u cijelosti.
„U nedoumici bih li išao ili ne, ipak sam na poticaj prijatelja odlučio otići na svoj prvi PKP. Iako me prijatelj uvjerio kako smo gotovi do ranog poslijepodneva, nakon spoznaje o stvarnom trajanju križnog puta i kratkotrajnoj sumnji u dolazak do cilja, ipak nije bio problem završiti rutu sa svima ostalima. Što reći o cijelom putu? Zaista jedno predivno iskustvo. Novi ljudi, nova poznanstva, a za neke možda i nove ljubavi. Uz svoje predanje Kristu, razgovori sa svećenicima i bogoslovima donijeli su mi jednu veću razinu spoznaje o našem svjetonazoru te na kraju mogu reći samo – sljedeće godine ponovno!“ (Josip Kardum)
„Bilo je lijepo i nije bilo toliko naporno jer nisam bila sama. Upoznala sam nove ljude, imala sam vremena za razmišljanje i prešla izazove koje nisam još iskusila.“ (Ana Đurić)
„Ovo je prvi PKP na kojem sam sudjelovala. Srela sam puno poznanika, ali isto tako upoznala i nekoliko novih ljudi. Super je kako se na početku držiš poznatih ljudi, a na kraju podijeliš kišobran s totalnim strancem. Moram priznati da je na nekim dijelovima staze bilo teško i naporno, ali sam shvatila da nas Bog neće pustiti da budemo kušani preko svojih sila!“ (Valentina Čupić)
„ Moj prvi PKP, ali nadam se ne i posljednji. Uz upoznavanje novih ljudi te druženje s već poznatima, ovo je bilo jedno jako vrijedno iskustvo. Svakako je bilo teško, ali vrijedilo je ići. Uz Boga je sve lakše. Želim da svi barem jednom odu i vide kakav je to osjećaj ići sa Isusom i pomoći mu nositi križ.“ (Patricija Antić)
„Ovo nije bio običan dan, niti križni put na koji smo navikli. Geslo križnog puta ulilo je nadu u svaki korak. Mnogi su hodali sa velikim nakanama, neki su došli neplanirajući ili potaknuti glasom prijatelja, no vjerom u Boga znam da je sve u svojoj providnosti isplanirao. Taj dan hoda tražio je potpuno predanje cijeloga sebe, svega onoga za čime smo često vezani. Tražio je da pustimo sve kako bi nam podario sve. Vodio nas je kroz uspone i padove. Učio nas je da zajedništvo daje snagu i pruža ruku kod svake prepreke. Neki su govorili: „Ako mogu drugi mogu i ja!” te bih s tim riječima htio završiti . Gledajmo na Krista i njegov križ u svakom trenutku hoda kroz život i zaista niti jedna kušnja neće nadići snagu koju imamo po križu Kristovom. Neka je blagoslovljen križ Kristov!“ (Vinko Tomić)
„Ovo mi je bio prvi PKP na kojem sam prisustvovala, no, nadam se ne i zadnji. Dok smo si međusobno pomagali, upoznala sam puno novih ljudi. Mogu reći i da sam se tijekom ovog križnog puta zbližila s bratom. Oboje smo pazili jedno na drugo i tražili se kada bismo se razdvojili. „Ako ti padaš, padam i ja“, rekao je. „ Ako ti staneš, stanem i ja.“ Shvatila sam koliko zapravo brine za mene, bez obzira što to uvijek ne pokazuje. Pazeći jedne na drugu, zbližila sam se i s prijateljicama. Iako, nažalost, nisam došla došla do kraja rute, dogodine sam, uz Božju pomoć, odlučila doći do cilja.“ (Magdalena Palić)
„Prije svega moram reći da sam još uvijek pod dojmom i da ne znam otkud početi. Prvi put sam prošla kroz jedno ovakvo iskustvo i moram priznati da u nekim trenutcima nije bilo lako. Bilo je tu dosta unutarnje borbe – kako će sve to proći i hoću li ja to moći, ali nekako sam to ipak ostavila kao jednu od svojih nakana. Uz sebe sam imala divne ljude i punu podršku te tako stekla i nova poznanstva. Od samog početka do samog kraja mogu reći koliko se divim i zahvaljujem Božjoj prisutnosti u svima nama. Potreba Njegove snage bila je vidljiva tijekom križnog puta i bio je predivan osjećaj vidjeti djecu i starije ljude kako sa osmijehom koračaju od postaje do postaje i kako smo zajedno u tolikom broju s Kristom jači od svakoga zla. Neka svima svaka naša izgovorena nakana bude uslišana! S jos većom željom radujem se idućem PKP-u.“ (Antonija Tomić)
